Ne zamjeri
donosio sam sol
u tvoje oči
i pitao more
zašto su tvoji valovi
nemirniji od mojih
more se ne miješa
u izgubljenu ljubav
brani se šutnjom
i osvaja u suton
pored nas ostavljenih
dubi plamene stijene
na kojima se zavjetuje
neprolazno na vječnost
povremeno dok te tražim
vječna stopa rimskog vojnika
gladi kocke Srednje ulice
nekoć su zidine
obrasle bršljanom i strepnjom
štitile zaljubljene od kuge
zbog jedrilica na pučini
povjerovao sam da
more može odati
tajne nebu nad tvojim
raširenim rukama
dok hvataš ljepotu tijela
kišit će sol na skupljenu kosu
možda te prene miris mora
kao što mene obasja
bjelina tvoje puti
dok mašeš strancu
na prozoru svoje sobe
jučer su na kamenom stolu
ribe pjevale pticama
ne poznaješ hladnoću smrti
dok ju ne osjetiš u svojoj ruci
more u svibnju čuva
zapletene hobotnice od ljudi
kada im otmu sutra
ljudi urliču pobjedonosno
zato ja skupljam zrna soli
da bih mogao
gledati tvojim očima
sebe….
Rab, 24.5.2011.
Nema komentara:
Objavi komentar