Pojednostavljeni sukus
na svojoj strani raspletena mreža
moje škrge udišu smrt
pritajeno u plućima
bubri sedef-puž
dok smo migoljili sutonom
ribar je prozreo moju slabost
neutaživa glad za vezanjem
odgrizao bih vlastitu peraju
tonuo na pješčani tanjur
i čekao maslinsko pomazanje
olako se zaljubljujem
u plamenu zvijezdu
rasparane potrbušnice
darujem svoju čežnju
vječnim nesitima
rasuta kobilja griva
treperi kao morska trava
osvećuje se stidno
stara ljubavnica tame
to što me režu zrake sunca
nije konačna predaja
odlučio sam postojati
biti mrlja na tvom papiru
s kojeg očekuješ poruku
zarobljenog mornara
ne, more bijesno
ne čitaj moju prošlost
iz krljušti ostavljenih
nekoć dok je imalo smisla
trstike su pjevale
mojim raspucanim srcem
dajem ti se kopno
u surovo umiranje
preuzmi to okljaštreno tijelo
probodeno udicom s neke
rastočene barke
na kojoj ribar prignut
vreba zalogaj svojoj gladi
oboje smo gladni
i ja kao riba i
on kao običan starac
zaljubljen u more
u znatiželji i obespravljeni
tek lovina na udici opstanka…
Rab, 19.4.2011.
Nema komentara:
Objavi komentar