Obzirno te polažem u zbirku
leptira s probodenom dušom
nekad si prašinom s krila
budila zoru pred kišu
zalijepljenih prstiju
izbjegavam doticanje
kao da bih povrijedio
tvoj suspregnut let
otkako se prebiru svjetla
ne razabirem granicu
sve je uži vidokrug
mogao sam strahovati
izabrao sam nijemost
iako ne skrećem pogled
iza nas se nižu vrhunci
odgađamo viđenje
planirane usjeke
pakiramo u ledene stjegove
uskratio sam si
sve najbolje od tebe
površno razumijem
sva ta hodočašća
tvoje odlaske u sutonu
i bijelu caklinu
na potopljenom brodu
zar nisi ni jednom
poželjela lomiti vjetrove
srebrnim ushićenjem
mi smo mač u koricama
zaustavljena noć
u oku gorućeg Mjeseca
potisnuta misao
rasterećenje okrenutih leđa
pribadam te u zbirku
ne pripadajućih leptira
trepere ti krila
a srasle trepavice
osljepljuju drhtavu ljepotu
uzmi naučenu ruku
da potpisuje anđele
pred vratima besciljan
sat otkucava nečiju ponoć…
Zagreb, 26.3.2011.
Nema komentara:
Objavi komentar