Hladne kapi kiše

Umoran od kiše vučem ulice za sobom,

i svjetlost gradom gori kao iskra oka,

svaki kutak neba povezan je s tobom,

a sunce negdje čeka, kao zvijezda s istoka.

Umoran od rijeka koje gradom teku,

zaboravljam brzo svaki osunčani dan,

i vrište sirene, slušam tešku gradsku jeku,

još par kapi kiše ispire mi dlan.

Noćas sam sam,

ja i kiša kao znanci,

noćas jak sam,

ti i ja smo sada stranci,

i ako neko sad me gleda,

s ovog kišnog moga neba,

neka snove moje preda,

jer mi ljubav samo treba.

Sam sam, ja i kiša kao znanci,

ove ulice, zašto uvijek prate me,

sam, sam, ti i ja smo samo stranci,

tek hladne kapi kiše vrate sjećanje…

Zagreb, 28.3.2011.