Dom

Kraj bunara
žedna zemlja
ljubi stopala
putnika,
već odavna
moji snovi
nisu grlili zvijezde,
u beskraju tišine
odrastaju dani
hranjeni noćima,
Tvoje oči traže pogled
moj pogled traži dom
u Tvojim zjenicama...

                          Rab, 28.9.2016.

Kamen

Znaš li
da sam u čekanju
hladnoću samoće
ugrijao toplinom vjere
pa sad, željan poljupca
Ljubav spoznajem
i tamo gdje pjesnici
kamen ćute tek
kao mjesto rastanka... 

                             Rab, 27.9.2016.

Ruke od kapi

U moru
tišina ima
ruke od kapi
u moru
samoća oslobađa
u prostranstvu
u moru
biti slobodan
znači biti jednak
sa svemirom...

               Rab, 17.9.2016.

U miru

Ponekad,
dok noć
tješi oblake,
moje srce
skutri se
u naručju
njene topline,
i onda dišemo
dišemo u miru
sred rapske
tišine... 

                 Rab, 5.9.2016.

Noge od pjene

U moru
moja sjena
ima noge
od pjene
u nebu
moja sjena
ima korak
od mora... 

                     Rab, 3.9.2016.

Blanka

Blanka pleše
izliven u broncu
Rio slavi pobjednike
u koraku ratnice
Olimp razmiče oblake
svevremenoj ženi
sve što život ima
stane u jednu riječ:
Hvala!

Rab, 21.8.2016.

Žena i saksofon

Negdje, u zagrebačkoj noći
u ulicama koje se boje svjetla
jecaju saksofon i žena,
rekli su mi da
njeni prsti lebde u promrzlim noćima
i da ako želim čuti savršenstvo
moram biti ponizniji od njenih nota
žena i saksofon gladuju u tonu
gladuju od naše pohlepe da
zadovoljimo čula
želim da moja tuga pleše u odsjaju zlatnog saksofona
kad zima rastrese inje s mojih usana neka poezija ulice
u toj ženi ocrta najljepše stihove,
plače li još uvijek saksofon
ili to praznine odjekuju
u koracima duša? 

                                     Rab, 15.8.2016.