Zagrljaj

Voliš me

osjećam li

ili me to sjena

grli

pod

mjesečinom

samo dah

ljetna noć

i zrikavci

što nose

zvijezde

na svojim

krilima...

Rab, 12.6.2015.

Gaza

Utješi me,

nebeska tišina kroči

među krošnje,

moj val se razbija

o hrid potištenosti,

pod svjetlošću umrtvljene žarulje

koprcaju se krijesnice,

gledam u more,

tama prekriva

potopljene zvijezde,

što je sutra

bez koraka

u današnjosti,

malene pukotine

razgolićuju ljude,

ovjenčani jutrom

tražit ćemo

okrunjenu večer,

utješi me,

tvoj izvor ima snagu vira,

a sve je krhko,

brodolomno,

moja riječ je

gaza na ranjenom

stihu,

a ljeto vrije

uspomenama...

Rab,             10.6.2015.

Bijeg

San je utočište
razlivenom danu,
i sunce i Mjesec
zagrlit će tamu,
a misao teška
međ' zidove luta,
kazaljka vrijeme
halapljivo guta,
ko drvored sjene
stoje nada mnom,
pustinje sipe
pješčanom ranom,
i glas se ne čuje,
ne želim znati,
kad će u jeci
otkucaj stati...

Rab,         31.5.2015.

Tajna vječne ljubavi

Poput kiše

rominjaju koraci,

ljudi pljušte po pločnicima,

ljubav je

žuta fasada

s koje par grlica

promatraju svijet...

kad sanjam more,

probudim se

u kliktaju galeba,

kad gledam more,

sanjarim o ljetu

što je bojom ispunjavalo

moju crno-bijelu

starost...

ispred vremena dotičem

nadolazeća jutra...

blag osmijeh ljubavi

tješi pospanu sadašnjost,

treba prihvatiti sebe

onda kada znaš

da je tuga tek odraz

lakomislena srca...

duša ima snagu promjena,

 ona titra na struni svemira....

spavaj,

ti što prolaziš poljima kušnje,

jer već sutra

u žitu

grlit ćemo nadu,

a par grlica,

one znaju tajnu

vječne ljubavi...

Rab,              22.5.2015.

Grana orhideje

Srce-

grana orhideje,

u plaštu

svevremenosti

ljeto traži

 proživljeni kontinent,

bespovratno,

kao rasplinut oblak,

dva puta

čekaju

sjedinjenje

u novoj prilici,

nada je

tirkizna suza

u smeđem oku,

naposljetku,

anđeli

čuvaju

tajnu

predodređenja...

Rab,             3.5.2015.

Trag prolaznosti

Jugo prepleteno modrinom,
noć sluti bljesak,
na verandi,
tik uz vrata,
mijauče nov život,
strah od gladi doziva majku,
sve nestaje u huku,
more se javlja,
na plavetnim rebrima
ljuljaju se barke,
udišem vrištinu,
beskrajna nada
u suzi s neba,
treba imati hrabrosti
biti pjesmom
u odraslom svijetu,
na punti Raba
razbija se misao,
pjeni se riječ,
treba dorasti zarezu,
treba zaključiti dan,
u mraku,
bez glasa,
soba čeka
na prvi tračak svjetlosti,
kad ožive boje
bit će nebitna
surova stvarnost na prozoru,
šutim,
sat otkucava
neko svoje vrijeme,
kad usnem,
borit ćemo se za svaku sekundu,
život je odgovor na moju nemoć,
samo snažniji za novi dan
mogu postavljati pitanja,
mogu biti dio otoka
u kojeg valovi utiskuju
trag
prolaznosti...

Rab,                      2.5.2015.

Polje ljubavi

Veliki maslačak,
poput sladoleda od vanilije,
raste u srcu majke, na polju ljubavi, anđeli poput leptira, šarene cvjetove mašte, zanesena djevojčica slika, nad njome, u bjelini, razlijeva se glas brižnosti, pod roza Suncem, strune titraju prstima, gledaju se maslačak i djevojčica, zagrljeni, jači su od vjetra što im razbaruši kose, kad narastu, polje ljubavi, darivat će ih žutim osmjesima, a majka, čekat će nove maslačke u rukovetu duše...

                                         Zagreb, 23.4.2015.

Tamna tvar

Bez tebe

tek sam blijeda kopija

pjesnika,

vjetar što kuca

na prozor,

prag rastočen

od ulazaka,

bez tebe

tek sam

odbljesak farova

zalutala automobila,

 potišteno dijete

željno toplog dodira,

bez tebe sam

hladan štednjak

i ostavljena ljuljačka,

šarena lopta na travnjaku,

bezazlena šala

što se

otapa u samotnom jutru

iz kojeg

grad

niče poput

kule u pijesku,

laka ti noć

dok se bude

mirisi kruha

i ježevi piju

mlijeko s ulica,

laka ti noć

i sanjaj pjesnika

i tri bijela cvijeta

utkana u podne jednog dana,

potpuno običnog

s prstenom vjerenim za planet,

tamo gdje svijet

graniči sa svemirom,

tamo

gdje bez tebe postajem

tamna tvar,

nerazriješena zagonetka...

Zagreb,                  13.4.2015.