Mogao bih

Pomaknuo bih planine

da je hrabrosti

mogao bih

vratio bih vrijeme

da je hrabrosti

mogao bih

poklonio ti minutu više

da je hrabrosti

mogao bih

otvoriti srce i dijelit ga

kao trak jutarnjeg sunca

da je hrabrosti

mogao bih

mijenjao bih sebe

da je hrabrosti

mogao bih

rasplamsao bih žar

da je hrabrosti

mogao bih

uzavreo bih od misli

da je hrabrosti

mogao bih

usnuo bih poput djeteta

da je hrabrosti

mogao bih

gledao bih za nas

da je hrabrosti

mogao bih

upaliti svjetlo u mraku

da je hrabrosti

voljeti iz duše

molitvom bijelih jelena

tamo gdje snijeg neuprljan

prekriva nedostižne planine

da je hrabrosti

mogao bih...

Rab,                26.10.2013.

Pod listom jeseni

Pod listom jeseni (uglazbljeno by Elma Burnić )

Pod listom jeseni svoje lice skrivam,
i pravim se da ne vidim boje u sebi,
a svaki tren s tobom u kom uživam,
ni za što na svijetu mijenjala ne bi.

Jer igraju se večeri, nedostaju sjene,
svaki tvoj osmijeh rastapa tuge,
a sanjati je prekrasno, dio si mene,
zaustavi vlakove i izbriši pruge.

Otkad mi smo potekli u riječi,
sve je tako nestvarno i gori,
osmijeh tvoj sad vodi me i liječi,
i za osmijeh moj se bori,
otkad mi smo nevini kao dijete,
večer gubi sjetu, želim znati,
na kog te moji stihovi tada sjete,
kad pod lišće jeseni grad se vrati?

Rab, 23.10.2013.

Nokia rahmetli

                                                                                                      
Prazan eter

baterija rahmetli

a cukar skače

sve opija ko vino

na vrhuncu slave

i Nokia rahmetli

tek ostaci

ozračene glave,

mogao bih jadu

doskočiti baš lako

rahmetli Nokije

mijenjaju se brzo,

pazim šećer, izbjegavam

slatko

da se ne bih ko

mobitel trz'o,

a sve me vuče na

razgovore duge

pa da davim

po nekoliko sati,

ja sam t-com na

daleke pruge

tko me čuje

satima se pati,

da ne duljim,

Nokia rahmetli,

bila mi je družica draga,

sad se gasi i

ništa ne svijetli,

otišlo joj punjene

od straga...

Rab,            22.10.2013.

Princeza

Posudit ću tvoje stihove
one što skrivaš
u svojoj škrinji vedrine
pa kad zatrebam pjesmu
ti ćeš već znati
čemu se smijemo
dok glasovi su
u večernjoj šetnji
posudit ću tvoje stihove
tvoje čudesne riječi
savršen naglasak
i pauze među rečenicama
pa kad zatrebam pjesmu
malu obojanu piramidu
ti ćeš već znati
sve tajnovite poredbe
a ja ću mirno spavati
okupan u srebrenoj mjesečini
pod kojom princeze
zaustavljaju vrijeme...

Rab, 21.10.2013.

K jeseni

Moje putovanje na žutom listu

nedjelja u valu

jugo raspršuje podne

otvoren prozor ubire

kameni cvijet s Dolina

prepiru se vrapci

na grani prezrele masline

u molitvi kosova

bude se slavuji u trnju

nesanica obuzdava temperament

htio bih do rive

u vjetru osjetiti sol

uz rub suhozida

mačka doji mačiće

šušti list na verandi

zapretani uzdah sjete

vraća ljetni ugođaj

samo jedna ruža u cvatu

ponekad moraš biti dovoljan

samom sebi

razbuđen otok pjeva

nakratko, dok vjetar

uzima zalet

čujem titraj pozlaćene strune

to Sunce pleše na brajdi

moj žuti list i ja

putujemo k jeseni...

Rab,             20.10.2013.