Kavijar

Otkrivene riječi

hlape na stranicama

stihovi ostaju gusjenice

impuls dugovječnosti

jaši telomere

ispijam veličanstven uzdah

zalazećeg sunca

kao pjenušac s jagodom

želim te opiti

uzmičeš rutinom

sanjanih bjegova

previše je krhkosti

u zatočenoj ptici

a vapaj sinkope

razdire sintaksu

nitko od nas

ne želi u sužanjstvo

okreni mi lice

želim vidjeti

kako ti se oči

utapaju u ljepoti

želim roniti

zajedno s

plavetnim kitovima

i biti svecem

isprepletenim s

tvojim prstenom

udahni i otpuhni me

kao prašinu s

izgrebene ploče

i nasmiješi se

prije no što zagrizemo

život

kao skupocjeni

kavijar...

Zagreb,           19.2.2017.

Pikule

Strpao sam
svemir u džep
sad planeti
zveckaju kao
pikule... 

                          Zagreb, 24.1.2017.

U očima Vodenjaka

Negdje na razmeđu
jave i sna
zmajevi plešu
u očima
Vodenjaka
a tik do njega
na lopoču
sunce ubire
jutarnje suze
da bi umilo
mjesečevu sjenu... 

                                  Zagreb, 19.1.2017.

Ljubav tišine

Trnjem
moji prsti ruku
u Ljubav sežu,
da mi dušu
barku staru
za suru stijenu
vežu,
o čovječe
što ljubiš
svaku kaplju
znoja,
sve krv je suza
sve kruna Tvoja,
i bol
nek raste
u spoznaji se gruša
u Ljubavi tišine
tko ju srcem
kuša... 

                                     Zagreb, 3.1.2017.

Jedna žena

Ima jedna žena
čije srce je toliko veliko
da je sjajnije od Sunca
njeni zubi su bijeli vrhunci planina
njen glas žubor gorskog potoka
ima jedna žena
koja je razlila dušu
i stvorila oceane
a njene oči su pogled
na sam kraj svemira što mi bježi
ima jedna žena
kojoj se divim stihovima
i plamtim od rođenja
tražeći je među borovima
i kristalnim pupoljcima voćaka
ima jedna žena
čije ruke dotiču zvijezde
a prsti sipe meku prašinu snova
ima jedna žena
zbog koje bih mijenjao vrijeme
i sadio leptire u vjetru
da uberem oluje u srcu
i jedrio bih i tonuo i borio se
za jednu ženu... 

                                  Zagreb, 20.12.2016.