Tonalitet

Sveta tri kralja

putuju po kiši

probudile su se ptice

valjda im mrvice sa stola

daju tonalitet

žubori cesta

kao da je vrapčanski potok

probio asfalt

ljudi nedostaju ulici

preko zavjese

skrivam svoju nutrinu

noćas su snovi

rascjepkali moju stvarnost

razbuđen gradskom dokolicom

čekam da uzavre Sljeme

kapi kiše na ugašenoj lampi

srebrni pijuni na rubu pločnika

brane kuće od nasilnih

automobila

nedjelja se odrađuje rutinski

plovim zagrebačkim sivilom

nigdje brazde u moru

jedino ogroman kran

pod brijegom

gradi novi ožiljak u

zelenilu

kad jesen nanovo

ogoli parkove svojom tugom

pjesmu ptica zamijenit će

ona u betonskom

tonalitetu...

Zagreb,                   6.1.2013.

Apsurd

Pred Bogojavljanje ne vjerujem danu

sunčana smjesa u gradu

žuti biskvit pod koturaljkama

djeteta koje više ni ne očekuje snijeg

odgodio sam kavu za podne

kao da ću time promijeniti navike

opet pogrbljeni starac pod prozorom

u njegovoj pozadini dječica su

okupljena oko bicikla

između djetinjstva i starosti

utrka u kojoj ne smiješ odustati

pobjednici dobivaju osteoporozu

i mudrost začinjenu ubijanjem u

sapunicama,

namjerno mi je zatvoren prozor

inače bih mogao čuti zijevanje

automobila, slijedom apsurda

kafići su prijevremeno raskićeni

da ne bi netko nešto krivo pomislio

jedino je raspelo okićeno svijećama

mučenik na križu ne mari za kuglice

točno je nasuprot mog prozora

pogledam Ga i spontano Mu se poklonim

nisam ni svjestan činjenice da Mu

okrećem leđa čim je nešto

zanimljivo na televiziji, opet apsurd

ako okrenem leđa prozoru okrenut

sam obitelji,

ako se okrenem k raspelu okrećem

leđa obitelji,

uravnotežuju me fotografije nećaka

preda mnom,

u niskom startu su za utrku,

ja sam pred ciljem,

osjećam po kostima...

Zagreb,                          5.1.2013.

Pristajanje

Večeras je anđeo

dotakao kosu djevojčici

putuju suze prema nebu

u toplom domu

zaigrano dijete ne čuje

lepet krila

preda mnom knjiga

nepoznato poglavlje

nanovo se nižu riječi

nedovršena stranica

blijede slova

možda likovi ne znaju

da i šutnja nosi citate

između redaka niču ruže

svaka nova riječ

isprepletena je trnjem

sve što nastaje u zimi

teži cvatnji u proljeće

ako danas ispišem ime

netko će se ubosti

na ljepotu koja tek

nastaje

za njeno ime trebam

toplinu

kojom cvjetaju

pogledi

u travanjskoj rosi

na umornoj lozi

s koje klizi

crvena prašina

u dašku otočkom

kad san pristaje

u luku

u uzdahu mora

ledenog poljupca...

Zagreb,        4.1.2012.

Dekor iluzije

Dekorirani podočnjacima

prolaznici namršteno promatraju

auto parkiran na zebri

pomalo sve se vraća u normalu

u petom desetljeću

dan je istovjetan jučerašnjem

zbrajam li greške

rezultat nikada neće biti isti

kao da je prolaznost

izlog kraj kojeg tek prolazimo

neopazice previđam bore

na polomljenoj lutki

zaigran emocijama

darivao sam sve od sebe  

sad kad se trebam

razmrvljen sam nad pučinom

ushita

ponekad je dobro spasiti

taj posljednji biser školjke

ovako osiromašen

darujemo si privid

nepostojećeg pripadanja

kao da je i važno

sve je relativno

pa i potreba za zrakom

tek je bijeg od

stvarnosti

samo poezija ostaje

kao

trag iluzije

na pješčanom žalu...

Zagreb,               2.1.2013.

Mir

Novogodišnje jutro

magla prizemljuje

snove

ljudi na udici

ješkaju srca

u želji da ulove

prazninu

kroz tišinu grada

sreća napušta

trgove

slomljene pete

kako brzo zatomljuje

blještavilo raskošnih

haljina

ratnici su utihnuli

potrošen arsenal

adrenalina,

nepristupačna šuma

automobila

još svi spavaju

jutro mi ne donosi

mir,

mir je negdje s

tobom

odmara na litici

s kojeg more

izgleda poput

suze u

oku...

Zagreb,         1.1.2013.