Ti, koji znaš sve adrese
odjekuješ među prstima
posramljen sam jer ne znam
cijeniti Tvoju tišinu
i sad dok me noć pritišće
svojom zamagljenom jezgrom
osjećam slabost u krvi
a potekao bih vodom krštenja
rastopljen u suze sasušene zemlje
rasplači me mojim tijekom
i jecat ću stisnutih zuba
postojat ću u smrznutoj lavi
izgovorenih molitvi
Ti, koji si čekao na moju prvu riječ, na udah zlatoustih ruža
otpusti mi bol kroz okajanje
i pruži mi utjehu svetosti
na mojoj adresi prag je golem
a moj korak vrijedi prijateljskih ruku, i Ljubav, blagoslovi moje zamrle horizonte i daj da ljudskim strahom sperem gordost prolaznosti pa da
jutrom, kad uvela trava klija iz zidova, poljubim križ što mi ostavlja trag u zrncima otvrd'le kiše na putu postojanja, na
rebrima tuge kojim' usne tihe žene vidaju rane, vidaju samoću...
odjekuješ među prstima
posramljen sam jer ne znam
cijeniti Tvoju tišinu
i sad dok me noć pritišće
svojom zamagljenom jezgrom
osjećam slabost u krvi
a potekao bih vodom krštenja
rastopljen u suze sasušene zemlje
rasplači me mojim tijekom
i jecat ću stisnutih zuba
postojat ću u smrznutoj lavi
izgovorenih molitvi
Ti, koji si čekao na moju prvu riječ, na udah zlatoustih ruža
otpusti mi bol kroz okajanje
i pruži mi utjehu svetosti
na mojoj adresi prag je golem
a moj korak vrijedi prijateljskih ruku, i Ljubav, blagoslovi moje zamrle horizonte i daj da ljudskim strahom sperem gordost prolaznosti pa da
jutrom, kad uvela trava klija iz zidova, poljubim križ što mi ostavlja trag u zrncima otvrd'le kiše na putu postojanja, na
rebrima tuge kojim' usne tihe žene vidaju rane, vidaju samoću...
Zagreb, 15.4.2015.
Nema komentara:
Objavi komentar