Ljušture

Plazim u kostima
urliču moji trombociti
gori nesanica
potoci zvijezda
napajaju žednu ulicu
ne vjerujem da postoji
glazba u mojim prstima
usamljeno škripe oči
nedostaju im suze
povremeno, dok ne vidi nitko
živim u zdjelici prepunoj
šećerom, tek tako
da zasladim gorčinu
i potjeram težak zadah
odbačenih ljuštura... 

Zagreb, 24.3.2016.