Polje ljubavi

Veliki maslačak,
poput sladoleda od vanilije,
raste u srcu majke, na polju ljubavi, anđeli poput leptira, šarene cvjetove mašte, zanesena djevojčica slika, nad njome, u bjelini, razlijeva se glas brižnosti, pod roza Suncem, strune titraju prstima, gledaju se maslačak i djevojčica, zagrljeni, jači su od vjetra što im razbaruši kose, kad narastu, polje ljubavi, darivat će ih žutim osmjesima, a majka, čekat će nove maslačke u rukovetu duše...

                                         Zagreb, 23.4.2015.

Tamna tvar

Bez tebe

tek sam blijeda kopija

pjesnika,

vjetar što kuca

na prozor,

prag rastočen

od ulazaka,

bez tebe

tek sam

odbljesak farova

zalutala automobila,

 potišteno dijete

željno toplog dodira,

bez tebe sam

hladan štednjak

i ostavljena ljuljačka,

šarena lopta na travnjaku,

bezazlena šala

što se

otapa u samotnom jutru

iz kojeg

grad

niče poput

kule u pijesku,

laka ti noć

dok se bude

mirisi kruha

i ježevi piju

mlijeko s ulica,

laka ti noć

i sanjaj pjesnika

i tri bijela cvijeta

utkana u podne jednog dana,

potpuno običnog

s prstenom vjerenim za planet,

tamo gdje svijet

graniči sa svemirom,

tamo

gdje bez tebe postajem

tamna tvar,

nerazriješena zagonetka...

Zagreb,                  13.4.2015. 

Kolač

Jedrile su tvoje ruke duž lista,
granale se naše usne na vjetru,
a što dogodi se nama odista,
u potresu, ljubavnom epicentru?

Izgubljen mornar sad taži žeđ morem,
pomračeno sluti da se utapa,
ne želim ruho da ga vinom sperem,
u krvi jetkoj što gorki gutljaj stapa.

Ranjene zvijezde noći se plaše,
ruke su čiste od ljubavi naše,
podaj mi otok gdje sirene plaču.

O ljubavi muškarac pjeva ženi,
o istini slatkoj, sad uspomeni,
o životu, tom predivnom kolaču!

Zagreb,                                  7.4.2015.

Hvala Ti za Ljubav

U Tvom sunčanom danu

ostaci čašćenja

a čast se izgubi

poput sjene u mraku

koliko smo dostojni

da molimo milost

a ne znamo ju dati

jednom sam Te molio

za ljubav, tu ljubav

što se rađa u proljetnom

cvijetu, na baršunastom podnevu

čovjek je slijepo biće

što progleda u tuzi

i osjeti breme tek kad

ga sam nosi

bojim se, a pun sam nade

nadohvat, na očigled

rasteš pred nama

sveprisutan u čudima

a vidi nas, kako smo sitni

i umišljeni

kao da je svemir

manji od našeg dlana

oprosti, hvala Ti za Ljubav

za sve prepoznato

za sve previđeno

jer znam

Ti uvijek nanovo praštaš

i daješ priliku iznova...

Zagreb, 6.4.2014.

Cvat japanske trešnje

Uhvatio sam modrinu

razapeo oblake da se suše

dosta mi je kiše

u mojoj staklenci

sa zrnom soli

htio bih razumjeti

zašto ptice

drhte od pjesme valova

htio bih      

svoje plavetnilo

pomiješati u smeđe more

dobrote

u finu, gustu slatkoću

topline

na raskrižju

gdje počinju rastanci

ostavljen je šešir

za prošnju nove nade

ako zaspem na vrijeme

htio bih se probuditi

s vjetrom u krilima

tako da mogu čekati

na uzvraćeno putovanje

jer ovo proljeće

ima cvat japanske trešnje

ljepotu magnolije

i otuđenost pjesničku

na skutu dana kojeg lome

boje prizme...

Zagreb,                  3.4.2015.