Dotjerana večer,
miris mošusa,
sekunde su
raspršeni kristali,
emocije
kližu
sa sivih stanica,
dodir je
zaleđen,
jedino što rastapa –
misao o tebi,
vjerojatno si se skrila
u kolačić sreće,
želim ga
razlomiti,
želim biti
nasmiješen
dok te čitam
porukom,
dok osvajamo
svijet
vrhovima štapića,
među
zrncima riže,
među
nedostajanjem...
Zagreb, 6.3.2015.
Nema komentara:
Objavi komentar