Nepce žudnje

Pod sjenom borova maestral diše,

ne poznajem pjesmu koja me budi,

na obzoru oblak stihove riše,

prazninom mekom tek pune se grudi.

Ostavljen cvijet bjelinom se diči,

na struni života gudač bez nota,

sve što je prošlo na sutrašnje sliči,

srce u ritmu čeznutljivo klopota.

Okrećem zore u večernje slike,

tažim tišinu u krute oblike,

more je zaborav dodira njenih.

Slast je čar na tom žarnom nepcu žudnje,

grješne su misli za dane mi sudnje,

čemer je sudba strasno zaljubljenih.

Zagreb,                                    16.3.2015.

Oglas

Ugledna čaša,

s

kristalnim osmijehom,

traži

pristalu bocu

vina,

crnih očiju,

metar visine,

ugodne vanjštine,

za

povremena druženja,

a može

i brak,

u obzir

dolaze

i boce

s

vinskim mušicama,

neozbiljni vadičepi

neka se ne javljaju

na oglas,

jer

čaše su

krhka bića

koja

od svega

vole

skupocjena pića....

Zagreb,      14.3.2015.

Kolačić sreće

Dotjerana večer,

miris mošusa,

sekunde su

raspršeni kristali,

emocije

kližu

sa sivih stanica,

dodir je

zaleđen,

jedino što rastapa –

misao o tebi,

vjerojatno si se skrila

u kolačić sreće,

želim ga

razlomiti,

želim biti

nasmiješen

dok te čitam

porukom,

dok osvajamo

svijet

vrhovima štapića,

među

zrncima riže,

među

nedostajanjem...

Zagreb,   6.3.2015.

Noć

Noć

s okusom

sušenih brusnica,

nevera se navlači

nad grad,

lutaju misli,

oči se

navikavaju

na tamu,

udišem ozon,

vrijeme je

zeleni balon

na pragu

snova...

šareni kišobran

u ruci

nasmiješene

djevojke

umiruje večer,

na vrhu njezinih

cipela

nasukana

leži

crna torba,

čekanje

nije teško

kad dočekuješ

ljubav,

mirno je,

previše mirno

da bih ostao

budan...

Zagreb,          5.3.2015.