Utjeha

Utjeha je kosac u polju zvijezda
pupaju suze u očima djeteta
jezdi večer od sasušenih sati
noć je postelja od bezbojnih snova
hodamo polako na uzbibanoj sjeti
glas se gasi u stisnutoj šaci
u vjedru mora venut će sunce
rastaljen čelik bit će drhtaj
tako je teška ova sloboda
nadživljen gutljaj zraka
gdje je pravednost u jeci
na otrpljenom tijelu ožiljci se množe
život je vjetar, a mi smo suho lišće
teški smo od voća ubranog u zoru
malaksali od plova i rastočenih prova
nek' zaborav ne stigne usnulo zlato
u odsjaju tišine dogorjet će svijeće
polako, polako hodat će misli
i vlat nadolazećeg jutra
uzdignut će ti ime...

Zagreb, 5.5.2014.