Bosonoga ljubav
gazi po trnju
svijeće su gladne
vatre
strah uvijek
korača u čizmama
u putnoj torbi
spavaćica
čeka svoj krevet
špirit izjeda ruke
osamljena razbibrigom
marama traži kosu
jednom kad te
dotaknu litice
sasušenih grudiju
izgubiš sram
od igle
u vazi na stolu
sunčeva zraka
iskrivljuje stvarnost
tuga se žmirećke
podsmjehuje
treba biti realan
i suze trebaju oči
na trnu
kap krvi
miriše
na ljubav...
Zagreb, 19.2.2013.
Nema komentara:
Objavi komentar