S pogledom na Zemlju
idealan smjer
mjehur dobre volje
moj doručak na Mjesecu
zaglušen tišinom
tamna tvar na rukavicama
bacam kamenčiće u oceane
preskačem kartonske zgrade
ovdje već dugo nije bilo nikog
tek zastava probodena žicom
trag stope velike za čovječanstvo
tko briše stope pred vratima
piknik milijardi pred kamerama
stopiram komete
žuljam stakleni pod domaćina
kad nas obasja Sunce
progutat će nas za ručak
Mjesec servira svoju tamnu stranu
kao bolju polovicu kreveta
mi smo ljubavnici kratera
beznačajnog ostatka puberteta
ako se zaletim dovoljno snažno
skočit ću na najviši nedirnuti vrh
zasad samo doručkujem
fino ozračenu prašinu
bez prava na povratak
koloniziram sivi okrajak sira
bacit ću kost na Zemlju
neka psi zavijaju od sreće
kad sljedeći put poželiš
da nestanem nekuda daleko
učini to prije spavanja
ovako probuđen daleko
propuštam oglase u novinama
a danas sam trebao kupiti
malu barku za dvoje
ne plači, moglo je biti i gore
mogao sam, recimo
umjesto doručka na Mjesecu
glancati Saturnove prstene
ako se zaručim sa svemirom
poželi mi sreću
nestat ću već nekako
sam...
Zagreb, 26.4.2012.
