Pikule

Strpao sam
svemir u džep
sad planeti
zveckaju kao
pikule... 

                          Zagreb, 24.1.2017.

U očima Vodenjaka

Negdje na razmeđu
jave i sna
zmajevi plešu
u očima
Vodenjaka
a tik do njega
na lopoču
sunce ubire
jutarnje suze
da bi umilo
mjesečevu sjenu... 

                                  Zagreb, 19.1.2017.

Ljubav tišine

Trnjem
moji prsti ruku
u Ljubav sežu,
da mi dušu
barku staru
za suru stijenu
vežu,
o čovječe
što ljubiš
svaku kaplju
znoja,
sve krv je suza
sve kruna Tvoja,
i bol
nek raste
u spoznaji se gruša
u Ljubavi tišine
tko ju srcem
kuša... 

                                     Zagreb, 3.1.2017.

Jedna žena

Ima jedna žena
čije srce je toliko veliko
da je sjajnije od Sunca
njeni zubi su bijeli vrhunci planina
njen glas žubor gorskog potoka
ima jedna žena
koja je razlila dušu
i stvorila oceane
a njene oči su pogled
na sam kraj svemira što mi bježi
ima jedna žena
kojoj se divim stihovima
i plamtim od rođenja
tražeći je među borovima
i kristalnim pupoljcima voćaka
ima jedna žena
čije ruke dotiču zvijezde
a prsti sipe meku prašinu snova
ima jedna žena
zbog koje bih mijenjao vrijeme
i sadio leptire u vjetru
da uberem oluje u srcu
i jedrio bih i tonuo i borio se
za jednu ženu... 

                                  Zagreb, 20.12.2016.

Putanja

Osjetim tu pritajenu snovitost
a Zagreb luta između Črnomerca i Dubrave
nekom iščezlom rutom
na kojoj tajanstvena ljubav
piše poruke na zamagljenom staklu
i više nisam enigma u križaljci života
već odbjegli lutak neke davno odigrane predstave
u kazalištu sjena
a Črnomerec gasi svoje prozore
tamnom tkaninom roleta
odzračeni radijatori
i moja silueta
kraj parka gdje gitara miruje
uz hladnu Žuju
tek klupa i propušten poziv
na tulum neke buržujke
koja pamti modre oči
i ljeto bez cvrčaka
podlistak novina s nazubljenom kulturom
i ofrlje složen refren za ubojstvo
srca neke plamteće srednjoškolke
sve je to putovanje
od nesanice do besvijesti
u nekom kafiću s lošim predznakom dima
sanjao bih, a negdje u kutu svoje putanje
tvoj odraz susreće moj kao dva tramvaja, kao dvije suprotne stanice
pa opet ništa, još malo ništa i istekla karta u mom smjeru...

                                   Zagreb, 27.11.2016.

Očima ljubavi

Jesam li ti govorio o Ljubavi?
O tihoj noći na nepcima.
Ili sam prešutio najbitnije;
kad prvim dahom udahneš
Ljubav,
svi vjetrovi s mora i planina
cvijet su u tvojim grudima.
Jesam li ti rekao što mi značiš?
Nadam se da nisam,
jer riječi su poplave što odnose
sva ona lijepa djela proizašla iz duša.
Jesam li ti otkrio tko sam?
Ako jesam,

onda sam bio potok

koji je umislio da je nebo.
Jesam li shvatio tko si?
Nisam,
i vazda ti se divim
očima Ljubavi.

Zagreb, 18.11.2016.