Glad

Trešnjin cvijet
radioaktivni oblaci
proljeće strepi od tsunamija
na obzoru
dupini pjevaju o
brazgotinama
na morskom dnu
svjetleće trave
postaju autoput mrežama
jednog dana ulovit ćemo
glad
do tada, u rižinom oklopu
koprcat će se uzgojena tuna
trešnjin cvijet
a u meni
pod drvom smokve
klija maslina
otoci u nesrazmjeru
ljudi još uvijek vjeruju da
smrt mogu prepoznati
u oku ribe... 

                              Zagreb, 11.3.2016.

Lokva

Na mjestu koraka
u lokvi
automobil je podmetnuo gumu
sad obojica ne možemo dalje
dok nas netko drugi
ne pomakne
na mjestu ljubavi
pomaknuo sam gume
tako da mogu
otkucajima srca
gacati po lokvi
na mjestu života
podmetnuo sam smisao
sad ga razbijam
svakodnevnim spoznajama...

                               Zagreb,       10.3.2016.

Škrinja

Otvorim škrinju
ne zavarava me praznina
jer osjetih vrijeme
koje je rastočilo
njene reljefe
otvorim srce
ne zavarava me praznina
jer osjetih ljubav
koju ne možeš vidjeti
otvorim dušu
ne zavarava me praznina
dok riječi teku
znam, postojim
jer volim te do neba
punom prazninom
jedne duše, srca,
otvorene škrinje... 

                                 Zagreb, 9.3.2016.

U nama

U tebi
moje lice ima
okus mjesečine
u meni
tvoje suze imaju
okus žene
u tebi
moje tijelo je
izgubljena piramida
u meni ti si
neizgovorena ljubav
u nama
mi smo
probuđena djeca
zahvalna na svemu
ista od želja
ista od života... 

Zagreb, 8.3.2016.

Izleglo srce

Jesu li sretne ptice
kad umjesto gnijezda
sviju oblake
kad im grad zastane
u grlu
kad umjesto krilima
lete u kavezima
jesu li sretni ljudi
što umjesto Ljubavi
vjeruju u tišinu srca
jesu li sretna djeca
kojima odrasli buše
šarene balone
jesam li sretan
kad moja ptica
u gnijezdu
suzama hrani
izleglo srce?

Zagreb, 3.3.2016.

Prazni dlanovi

Želim te
u odsjaju Sunca
da na kapima ljubavi
tažimo žeđ za životom
prije nego oblaci
zastru nebo nad srcima
zaplovi obojenim zrakom
u tebi je buđenje prkosa
u meni nepokošena livada
promatraš moju strast
smiruješ me golom istinom
želim te
a vrijeme ne dopušta
da prije kiše
osunčamo
prazne dlanove... 

                               Zagreb, 2.3.2016.

Osmijeh

Napio bih se suza
gutao sve jauke
prigrlio strahove
upijao boli
samovao samoće
umirao u agoniji
samo da tebi
ostane netaknut
taj prelijepi
osmijeh...

                                   Zagreb, 2.3.2016.      

Sjene

Odljubljene sjene
u želji da se sljube
traže podatni zid
za kasnonoćni tango
ljubav je ples ruku
što u tamnoj preslici
postaju par golubova
ljubav sjena ne voli jutro
u mraku dodira raspoznaju se
kao uzdah bjeline
koja ih okruzuje
sjene, ne biraju zidove
njima je dovoljna glazba
tijela što ih stvori... 

                                   Zagreb, 1.3.2016.