Ponoćna pjesma

Dok ponoć se bliži i sanak kroči,
u središte duše prate me oči,
na raskošnom balu prohladne noći,
pjesma o pjesmi u pjesmu se toči,
i njišu se rime na krošnjama duše,
u jednom se potezu domine ruše,
a pjesma je mekša neg' najmekša svila,
u osmijeh se anđela stis'la i skrila,
sad čeka jutro da se protegne,
iz toplog krila u srce pobjegne,
te divne pjesme što ljubav daju,
sa suzom se stope na samomu kraju.

                                    Zagreb, 27.12.2015.

Zadatak ljubavi

Ljubav je
matematički zadatak
bez rezultata
spojene točke teže blizini
izračunati je teško
što ih razdvoji
u računu s geometrijom
pravac što probode srce
i dijeli ga i spaja
u dvije polovice
u cjelinu
bez kraja... 

                          Zagreb, 26.12.2015.

Želja

Guraju se riječi,
smisao se troši,
sve što želiš reći,
odavno smo prošli,
nije čak dilema,
sve odavno je jasno,
čokoladna krema,
ljubila me strasno,
sad gubio bih kile,
u slatkoći grijeha,
po tanjuru mile,
autoput'i smijeha,
možda se sretnem,
dok još nije kasno,
pa samo preteknem,
sve što volim strasno,
jer ljubav se boji,
otkriti se lajkom,
tek skrivena stoji,
dok postajem lakom,
moje su gladi,
još gladnije u noći,
tek prizor me vadi,
u svojoj slatkoći,
ti znaš da te volim,
svih ovih ljeta,
i za te se molim,
usred slatkog veta,
pa nek nam je sretno,
za blagdane ove,
još ljubim sjetno,
sjene što se love,
a lice koje skrivaš,
pamtim svaku poru,
ti zauvijek bivaš,
odsjaj mome moru,
volim te od sreće,
u šlagu tvoga glasa,
i godina što lijeće,
ne stigne ni Nasa,
ma nije ništa bitno,
u mom srcu jesi,
volim te hitno,
dok se kolač mijesi,
da ne zagorim do kraja,
misli jutra vežu,
pa se od svog sjaja,
u mašnice stežu,
blagoslovljena bila,
u bogatstvu ljudi,
u dušama mila,
u snu se probudi,
pa nek su snovi java,
ko božićna bajka,
nek se rosi trava,
nek je ljubav majka,
sretna mi bila,
volim te još više,
ti skrivena ko vila,
što za mene još diše.

                       Zagreb, 22.12.2015.

Vrh

Ne odupirem se

u planini, rijeke

žubore glasom ljubavi

otvaram srce i širim ruke

moje grudi prozor su

u zaboravljenu prošlost

ako se susretnemo u usponu

osjeti Njegovu ruku

do vrha stižeš upornošću

vjerujemo u nas

gorski pramen kose

šumi neizrecivom ljepotom

gle, dok Sunce izlazi

uzmiče tama

tako i tvoje misli

boje dan

pogledaj u podnožje

kad shvatiš koliki put je prijeđen

povratak bi trajao vječnost

ne odustajem

moj vrh me čeka

ne da ga osvojim

već da u nas

otvorimo Knjigu

žive Riječi...

Zagreb,                        2.12.2015.

Boje života

Dok te rijeka nosi

pamti obale

jednom ćeš o njima

pričati moru

dok te vjetar nosi

pamti oblake

jednom će kiše

isprati tvoje tragove

dok dišeš

dok gledaš

dok kucaš

pamti jutra i ljubi

večeri

jednom kad

ti u krilo padne

jesenje lišće

prepoznat ćeš

boje života

darivane u Ljubavi

u toj boji sanjaj

jer sve je san

i sve je java

a ti, u susretu s

morem zaroni

i budi rastvorena školjka

kroz ljubav

budi svjedok

svoga puta...

Zagreb,                1.12.2015.