Bujanje

Moje nebo namreškano na plafonu

rupičasti zidovi od sunca

i breza što se izdiže nad kafićem

moj križ što ispunjava pluća

cvijet na nogama moga Kralja

jesen se topi u kornetu

ovisnici o slatkom smiješe se

orošenim kolačima na tanjuru

ne tješi me radost bivanja

ovaj trenutak bit će uzaludan

ako se srce ne pokloni

pred njenom ljepotom

utisnuta u smisao nadire

i odnosi moja zrnca ponosa

ljubio bih joj ruke

mirisao kosu

upijao joj misli

disao njenim uzdasima

moje nebo tamni sa zalaskom

postaje svemirom

daleko od mojih snova

napuknuti zidovi pjevaju

želim te u ovoj jeseni

dok još zime ne gospodare zjenicama

dok nas jedrost goni na bježanja

dok smijemo lutati greškama

dok ispravljamo korita i bujamo

svojom samoćom...

Zagreb,                         12.11.2015.

Trebam

Trebam leptire
šareni odmak od
stvarnosti
u mom balonu
nebo se ljulja
na sunčevom osmijehu
trebam gutljaj čokolade
vrisak ulice što se
meškolji na zebri
trebam ruke da me grle
poput djeteta
trebam san
da živi u mom danu
i žuto pile
u gnijezdu srca
trebam volju
da nastavim plivati
plavetnim livadama
neiscrpne duše
trebam ljubav
sitnu poput maka
da ju skrijem
u grudi
pa kad izraste u
zjenicama oka
sadit ću ta zrnca
pogledom u
sutra... 

Zagreb, 10.11.2015.

Drhtaji

Lijepa si,
a ljepota tvoja
bezvremena je,
pa i te daljine
silinom privlače,
i što je praznine,
to žari jače,
lijepa si,
a melem je
svaki tren
u spomen
jer ti si znamen,
i suza što
otapa
kamen,
volim te
pa nek tišinom
šume razdiru
mojim tijelom
novi trnci izviru,
pa kad i na tren
voljom vatru gasim,
pomolim se srcu,
da nam ljubav spasim,
lijepa si,
o ti vilo što vrhove rastapaš,
što mi dušom strast natapaš,
lijepa si da i bol je žudnja,
a sva tuga tek je bludnja,
pa nek je ljubav sudnja,
jer ti si od sveg lijepog
sazdana za moje snove,
i sve mrtvo što u meni bješe,
sad izdanci su što obnove
tvoje šutnje za drhtaje
moje... 

Zagreb, 9.11.2015.

Izgubljene riječi

Rečenice bez točke
mjehur zviždi
na rastvorenoj knjizi
biljeg ljubavi
svatko tko vidi nebo
ne priznaje tamu zemlje
bojiš se, a znaš da te volim
skupljao sam te godinama
gradio iz prašine
dok se množe koraci
udaljujemo se u mjestu
molim se, onako bez točke
da što više stane u tvoju dušu
pa kad otoke razdvoje bure
sastat ćemo se u Svjetlu
izgubljenih riječi
moja si molitva
Volim te
jer želim da si snažnija od
oluja
želim da me voliš
dok se uspinješ k zvijezdama
i da te čuvam dok postajemo prah
znam da si tu
čujem te
opet ti je pogled
svijetlio nad gradom...

Zagreb, 7.11.2015.

Smisao

Magličasto jutro
koprena na licu grada
pred zgradom buđenje
prepoznao sam psa
koji je hrabriji od ljudi
ne prelazi preko zebre
svoje kratko vrijeme
prepustio je lutanjima
noćas, u molitvi
osjetio sam bol
čistoća traži predanost
usnuo sam san
u bolničkoj sobi
moj pokojni brat
krijepio me sokom od
malina
osjetih mir jer je kraj
mene
u bolesti, čovjek zna više
taman toliko da mu
život, ljubav i jutro
postanu smisao... 

Zagreb, 5.11.2015.