Intermezzo

Moj pepeo na tvom slovu

razbacan bez vulkana

opraštaš noćima

bezidejnu melankoliju

čvor masline

zauzdava vrijeme

i priroda nosi

svoje kravate

častohlepni leptir

otuđuje sjene

ponavljam te u

mantri

znam, griješiti je

lako

dok se naprežu

vrištine

cvjetovi plaču

za pčelama

umorila ih je

glad

sad zajedno

sanjamo na

površini mora,

tako si divna

i kad nestaješ

među sklopljenim

rukama

plameni obzor

poklanja ti lice

najljepših zalazaka,

pčele na površini

mora

skuš ne liječi

zavedene

a tako je slatko

tažiti glad

snovima...

Rab,     12.6.2013.

U snu

Privija me lavanda

snujem pticu na prozoru

žanjem zvijezde

kamen priča o

slanim kišama

otvorio sam srce

sad sijem osmijehe

kad narastu lica

vjetar će

donositi boje

u usnule oči

nebo se pretvara

da me poznaje

čim Mjesec

sazrije u limun

pokrijem se morem

tad planktoni

plešu među zvijezdama

a moja ptica

pjeva o čovjeku

kojem je

ruka izrasla u šumu

kojem su usne

bile gnijezdom

njenoj sreći...

Rab,           9.6.2013.

Djevojka u bijelom

Obrubilo me more

gluh sam od jutra

moja zelena put

zrije koracima bure

rasula se kiša

sad čempresi zbore

o sjeti oblaka

koje topi Sunce

toliko tišine

u šaci otoka

toliko mira u

disanju čovjeka

odavno nisu loze

tako krvarile listovima

čekam, čekam pjesmu

djevojke u bijelom

čija duša titra na

glasnicama

uz nju mogu

šarati nebo stihovima

i vjerovati u snagu

ljudske dobrote...

Rab,             7.6.2013.

Izgnani

Svijeća u zjenici

karirano nebo

putnici preskaču

stanice

na razbijenoj čaši

niču kaplje krvi

strašilo se plaši

ptica

među prstima

topi se štafeta

nitko više

ne trči krugove

na klupi pored

osame

poljubac traži

usne,

čuje se sunce,

u čempresu

par kosova

čeka ljubav

nada je jeftina

kad se ostvaruju

snovi

na mjestu za

dvoje

more planira

stvoriti otok,

svijeća u zjenici

burin razmiče

suze

ruke praštaju

nespretnost,

odustajanje od

izrona,

pustinje ljube

izgnane...

Rab,          25.5.2013.

Na fjeru

Sjedni more

vrijeme je od kave

jedro vjetru zbori

na mojoj ruci

zlatan otok sunca

sjaji kamen

miriše svježa riba

ima nas na tom otoku

znamo još uživat

kolona školske djece

slavi Dan grada

deveti je svibnja

i Rab ima

svoju fjeru

iza tamnih naočala

ljudi čekaju ljeto

stranac je uhvatio zidine

svojim fotoaparatom

ni ne zna da

iza ugla

postoje slike koje

još uvijek govore

naglaskom prošlog stoljeća

divan je dan

nedjelja u četvrtku

sjedni more

kraj mene ima mjesta

gledat ćemo

gdje samostreličari

odapinju prošlost

a sadašnjost žamori

u naručju

svevremenog Grada

baš na fjeru...

Rab,             9.5.2013.