Svanuće

Otkad njišu se mnome tvoje grane,
moj korijen je ulica gdje hodaš,
pa kad jutro u očima ti svane,
tad svoje misli mirnom moru podaš.

Val na valu pita kom putuješ sad,
tko u tvome oku gleda iskre sjaj,
u pjeni od suza rodio se grad,
Rab čuva u nama anđeoski raj.

I pjevaju zvijezde o dušama,
o napuštenim tirkiznim lukama,
o glasu što se ispod mora čuje.

Obnovi me nebo molitvom nade,
grom od čežnje nek u buđenju stade,
jer te srce ljubi i u Bogu štuje.

Rab, 18.8.2014